Pierre-Marie Delfieux: BOG U SRCU GRADA

93

2007-11-12T00:17:00.000-08:00

Da bi zadobio istinsko bogatstvo,
da bi izbjegao iluziju lažnih dragocjenosti
i da bi hodao slobodan i radostan za Kristom,
izabrao si vjenčati se sa siromaštvom.

Zbog grijeha u kojem si istovremeno i žrtva i krivac, ne možeš ići k Bogu a da se najprije ne odvratiš od sebe sama i od svijeta. Ni stari čovjek s njegovim ponašanjem, ni himbeno držanje ovoga svijeta koji prolazi, ne mogu te obogatiti. Čovjek to u svom izobilju ne razumije, nalik je na stoku za klanje. Tvoje siromaštvo, odvraćajući te od iluzija i od tereta koji bliješte i tište unaokolo, neka te otvori za istinsku slobodu osiromašenja i za radost, onu stostruku već sada primljenu.

Evo te pozvanoga da prođeš kroz uska vrata koja nijedan bogataš ne može proći, radi potpunog i beskrajnog posjedovanja istinskoga blaga i vječne baštine. Bog je doista izabrao siromašne ovoga svijeta da budu bogati u vjeri i baštinici Kraljevstva obećanoga onima koji ga ljube. Neka taj pogled nade osvijetli i podari radost tvome putu kako bi uvijek znao koja te to mudrost vodi. Neka Bog rasvijetli oči tvoga srca da uvidiš koje li nade u njegovu pozivu, kojeg li blaga milosti skrivenoga u njegovoj baštini među svetima.

94

2007-11-12T00:16:00.000-08:00

Put koji te dovodi do istinskog bogatstva odsada ide preko pashe siromaštva. Hodaj tako za Kristom koji je od bogataša postao siromahom da bi tebe obogatio svojim siromaštvom. Bog upravlja put siromaha u pravdi i pravednosti i uči ih njihovu putu. Znajući to, moći ćeš prihvatiti da sve izgubiš kako bi zadobio Krista. Tvoje siromaštvo više nije neka teorija ni neka praksa, čak niti neki ideal, nego jedno lice: Bog se zbog tebe učinio siromašnim u Isusu Kristu. U kontemplaciji toga lica razumjet ćeš pravi smisao otajstva siromaštva.

Osloni se na tu mudrost.
Učvrsti se u toj nadi.
Promatraj to lice da bi mu se suobličio.

Tako ćeš moći postati siromašan njega nasljedujući, prihvaćajući poput njega sve primiti i sve dati, sve dati iz ljubavi i sve primiti u poniznosti.

95

2007-11-12T00:15:00.000-08:00

Prva etapa u tvojoj pashi siromaštva prolazi kroz ponizno prihvaćanje tvojih bogatstava.

Što god činio, što god radio, bogat si svojom vjerom, svojom nadom, ljubavlju svoga Bratstva, svojom kulturom, svojim zdravljem, slobodom, pa čak i saznanjem o tome zašto žeđaš za siromaštvom. Zbog toga ne budi ni ohol ni tašt: Bog ne daje nikome prednost. Ne okrivljuj se zbog toga, ali nemoj to nikada ni zaboraviti.

Zauzvrat, živi u neprestanom zahvaljivanju, budući da nemaš ništa što nisi primio, tvoje te siromaštvo zove na trajni prinos žrtve hvaljenice. Živi u poniznosti jer se ne možeš hvaliti onime što dolazi od Boga, a ne od tebe, ni predvidjeti do kojega te stupnja samozataje i osiromašenja Bog sutra želi dovesti stopama onoga koji je za nas išao sve do samoponištenja. Budi, dakle, na raspolaganju i zahvalan i time ćeš učiniti prvi korak u otajstvu siromaštva.

96

2007-11-12T00:14:00.000-08:00

Druga, daljna etapa tvojeg napredovanja na tom putu sastoji se u napuštanju tvojih materijalnih bogatstava.

Rođen si pove gol, i vratit ćeš se kako si došao. Prihvati, dakle, odijeliti se od onoga što je privremeno i patvoreno. Oslobodi se osobno od svih svojih dobara. Korijen svih zala je ljubav prema novcu. Iskorijeni je iz sebe. Želiš li biti savršen, idi, prodaj sve što imaš, podaj siromasima i imat ćeš blago na nebesima. Kako se možeš obogatiti za Boga ako nastavljaš zgrtati za sebe samog? Materijalno siromaštvo počinje odvažnim i radikalnim odvajanjem od svega što ti pripada. Živi tako i to bez podijeljenosti.

U Bratstvu ne moraš ništa posjedovati kao svoje. Ne pribavljaj si ni zlato, ni srebro, ni najsitniji novčić izvan onoga što ti dopušta pravilo. Svaka plaća u potpunosti pripada zajednici i najmanji se trošak živi u otvorenosti i u ovisnosti. Tako ćeš se naučiti slobodi i čistom pogledu na nevidljive stvari koje su jedine vječne. Jer tamo gdje ti je blago, tamo će ti biti i srce.

97

2007-11-12T00:13:00.000-08:00

Kolektivno, naše je pravilo da nikada nismo vlasnici ničega. Ne smijemo imati baštinu na zemlji, Bog će biti naša baština. Moramo se zadovoljiti iznajmljivanjem prostora, kao većina ljudi danas, ili gostoprimstvom koje je obećano učenicima Evanđelja. Bog jedini dostaje i ta je baština za nas predivna. Nasuprot materijalizmu koji se šiti i preplavljuje, jedino evanđeoska radikalnost može progovoriti. Bogu se svidjelo da spasi vjernike ludošću propovijedanja.

Živi to osobno i zajedničko odreknuće od materijalnih dobara u radosti, bez žaljenja i, tako oslobođen, koristeći se dobrima kao da ih ne koristiš, zahvaljuj Bogu poput Joba, govoreći:”Gol sam izašao iz majčine utrobe, gol ću se vratiti. Bog je dao, Bog je uzeo, blagoslovljeno budi Ime Gospodnje!” I okusit ćeš spokoj duše.

98

2007-11-12T00:12:00.000-08:00

U zajednici, s braćom i sestrama, živi potpunu diobu novca, dobara, odjeće koja ti je dana pri tvom ulasku i koju kasnije sve vrijeme dobivaš od osobe odgovorne za odjeću, zatim knjiga, koje, pročitanje, odmah vraćaj u zajedničku knjižnicu, i svega što može biti smatrano od neke koristi za Bratstvo. Nemoj ništa čuvati za sebe bez privole priora. Ubij u sebi svaki nagon za vlasništvom jer, dovoljna je jedna nit svezana oko noge da ptici spriječi let (Sv. Ivan od Križa), i neprestano ponavljaj u srcu: sve što je moje tvoje je. Po uzoru na prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu, kojima je sve bilo zajedničko i koji su dijelili svakome prema njegovoj potrebi, izgrađuj sa svojom braćom sveti Hram.

99

2007-11-12T00:11:00.000-08:00

Materijalno siromaštvo u zajednici očituje se također i jednostavnošću stanovanja, prehrane, odjeće, pokućstva, prijevoznih sredstava. Budi zadovoljan svojom plaćom. Jedi ono što ti se pruži, i tako nauči u svakoj prilici svime se zadovoljiti, umijući i oskudijevati i obilovati. Tako, ništa ne uzimajući na put, idući za Sinom Čovječjim koji nema gdje glavu nasloniti, ostavljajući mrtve da pokapaju mrtve i ne osvrćući se za sobom, jer ćeš inače biti neprikladan za Kraljevstvo, postani monah koji napreduje u tom stanju putnika, jer ovdje si samo hodočanik i stranac. Neka tvoja sigurnost, cijepljena i obrezana, bude tvoje jedino bogatstvo u Božjem srcu, a tvoja pripadnost novoj obitelji kojoj si se, evo, sav dao, neka bude vjerna i nepodijeljena.

Jednom riječju: Idi. Prodaj. Razdaj. Dođi. Slijedi Krista. Neka tih pet glagola budu za tebe pet putokaza kako na tvom putu odvajanja od svijeta tako i tvojoj privrženosti Kristu. Dovstruki zahtjev koji sadrži sve što je bitno za monaški život.

100

2007-11-12T00:10:00.000-08:00

Treća etapa te otvara prema solidarnom siromaštvu.

Postajući na neki način ovisan o velikim gradovima i njihovim obavezama, morat ćeš žrtvovati radost tišine, ljepotu prirode, seoski mir, ravnotežu sunčeva ritma, zelenilo, svježi zrak… Živi to bez žaljenja i u dvostrukoj solidarnosti s Isusom, koji je prvi izabrao biti ovisan o gradu Nazaretu, zatim o Jeruzalemu, do te mjere da ponekad nije više pripadao ni sam sebi, i sa svim ljudima koji su danas sve više stanovnici gradova, izloženi tisućama obaveza koje poznaješ.

Pored siromaštva koje je u odricanju od svijeta koji napuštaš, živi siromaštvo koje je solidarno sa svijetom u kojem živiš, čuvajući ga se. Postani tako sin Crkve, pridružujući joj se u gradu, najuobičajnijem mjestu njezine borbe, gdje Bog ostaje prisutan.

101

2007-11-12T00:09:00.000-08:00

Četvrta etapa tvoje pashe vodi te u afektivno siromaštvo.

Tražeći od tebe da osim kuće i njive napustiš i sve ostalo: oca, majku, ženu, braću, sestre, rođake i djecu, Krist te poziva da mu žrtvuješ i svoje srce.
Jer nijedna ljubav, nijedna privrženost, nijedan odnos ne sije imati prednost pred tvojim odnosom s Bogom ako želiš biti dostojan onoga koji je prvi išao za tebe sve dotle da zamrzi svoj život: ako želiš biti dostojan Oca koji ti je predao svoga Sina, Sina koji je izbubio sebe sama za sve nas.

Jedino ti milost može pomoći da razumiješ tajnu ljubomornog Boga koji hoće sve jer je vredniji od svega i jer te može svime ispuniti već ovdje na zemlji.
Predaj mu svoja opravdana osjećanja, jednako kao i ona neuredna, očisti potpuno svoju nutrinu, čak sve do pamćenja i sjećanja, sve do skrivenih želja, i vidjet ćeš kako tvoje kameno srce postaje srcem od mesa, a tvoje srce od mesa novim srcem, nositeljem jednoga novog Duha. Budi s braćom jedno jedino srce, srce prošireno u istu ljubav, istu dušu i isti duh.

Ako te, dakle, tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je. Ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga. Ali sjećajući se da Bog hoće ljubav, a ne žrtve, ostani ponizan i diskretan u svojim odricanjima: Gospodin prezire oholicu. Cijena toga vatrenog prijlaza je ljubav, obogaćena svim bremenom jednog siromašnog, radosnog i očišćenoga srca, jednom riječju: vjernog srca. Idi i nađi mi siromaha koji ima vjerno srce.

102

2007-11-12T00:08:00.000-08:00

Tada možeš pristupiti etapi duhovnog siromaštva.

To je najvažniji stupanj. Stupanj koji te, dok slijediš Krista čija hrana bijaše volja Očeva, mora dovesti do napuštanja vlastite volje, vlastitih misli, znanja, sebeljublj. Daruj se sve dotle. Obezoružaj se. Izbubi sama sebe sve do samožrtvovanja. Takvo je siromaštvo u Duhu na koje te Isus zove. Odsada, ako je Duh onaj koji te vodi, neka te on pobuđuje i na djelovanje.

Materijalno je siromašvo lako. Solidarno siromaštvo ostaje tegobno. Afektivno siromaštvo uvijek je bolno. Duhovno siromaštvo razapinje.

To je najviši stupanj tvoje pashe siromaštva jer te želi dovesti najniže. Nakon što si se lišio svega, zatim svih, sada se moraš lišiti sebe samog. Ne samo odreći se sebe, nego se i zanijekati. No Krist hoda s tobom na tom putu. Cijena je toga dara ulazak u volju Očevu. Više nisi ničiji rob, nego sin. Postajući ništa, primaš sve. Osiromašen od svega, obogaćen si Kraljevstvom: baštinik si Božji i subaštinik Kristov. Duh se osobno pridružuje tvom duhu da posvjedoči da si dijete Božje. Otac i ti jedno ste, jer ti činiš ono što se njemu sviđa.

103

2007-11-12T00:07:00.000-08:00

Nećeš moći slijediti Krista u posljednjoj etapi njegove pashe siromaštva: On je do te mjere zauzeo posljednje mjesto da mu ga nitko nikada ne može oteti. No moraš neprestano promatrati taj Kenosis, tu potpunu samozataju, to samoponištenje onoga koji se učinio robom i grijehom za tebe, onoga koji je žrtvovano Janje, predmet prezira i kojeg se smatra otpadom čovječanstva, crvom, a ne čovjekom, onoga koji je pravi Bog rođen od pravoga Boga. Napreduj upirući pogled u vodu svoje vjere koji te vodi do savršenstva, u Isusa koji je, umjesto radosti koja mu je bila ponuđena, primio na sebe križ i sišao sve do Podzemlja.

Ta će te kontemplacija prosvijetliti, potaknuti, podržati. I samim tim ona će te pripremiti za najviši tvoj dar po kojem ćeš se i ti poništiti, sakriti, lišiti se svega: za pashu tvoje posljednje smrti. Tek toga dana moći ćeš sve dati. No jedino ako se budeš znao pripraviti. Dao Bog da ne čekaš svoju smrt da bi umro!

Neka tako smrt vrši svoje djelo u tebi i sije život oko tebe. Ti nosiš u sebi samom svoju smrtnu osudu da bi naučio ne stavljati svoje povjerenje u sebe samog, nego u Boga koji uskrsava mrtve. Gospodin je zauvijek zdesna siromahu, daje siromašnima i njegova pravednost ostaje zauvijek.

Takav neka bude tvoj put siromaštva i bit će za tebe tvoja istinska Pasha.